уторак, 9. фебруар 2010.

LEKOVITA MOĆ SVETLOSTI ŠIROKOG SPEKTRA


Sunčeva Svetlost Kao Lek



Verujem da ste se mnogo puta u životu susreli s tvrdnjama i upozorenjima o tome da je štetno izlagati se Suncu. Roditelji su vam to sigurno napomenuli još dok ste bili deca kako bi vas, ne znajući pozadinu priče, zaštitili od raka kože i ostalih bolesti koje čoveka mogu zadesiti ukoliko se bude izlagao Suncu. To uverenje je toliko dominantno u svesti ljudi da ga niko zapravo ni ne propituje. Svi ga prihvataju upravo zato što je inducirano putem STRAHA OD BOLESTI I SMRTI! A uostalom, i Svetska Zdravstvena Organizacija u svojoj žarkoj i iskrenoj želji da očuva zdravlje svih stanovnika sveta upozorava na sve tanji i tanji ozonski omotač i štetno dejstvo Sunčeve svetlosti. Pa kako bi neko uopće mogao dovesti u pitanje savet jedne takve organizacije koja je svoj život posvetila boljitku ljudi. Ako oni tako kažu, onda to sigurno mora biti istina. I tako, ono isto Sunce, čija svetlost hiljadama stoleća greje Zemlju i sve njeze stanovnike, zbog kojeg se u proleće budi sav život na Zemlji a ljudi se uopšteno osećaju bolje, koje omogućava proces fotosinteze kod biljaka i koje je kao takvo, u konačnosti, IZVOR SAMOG ŽIVOTA kakvog poznajemo, odjednom izaziva SMRT I BOLEST?

Da li se to vama čini prirodnim? Ili vam se čini da je upravo takvo uverenje ono koje izaziva SMRT I BOLEST?

Koja je pozadina priče? Pa, vrlo je jednostavna.Svetska Zdravstvena Organizacija (WHO), koja je u vlasništvu iluminata i ostale im pripadajuće bratije kao i sve ostale važnije merodavne institucije, raširi paniku zbog Sunčeve svetlosti. Zašto, možda se pitate. Razlozi su vrlo jednostavni, iako se priča odigrava na dva nivoa. Kao prvo, nedostatak Sunčeve svetlosti podrazumeva nedostatak energije u telu, što posledično dovodi do slabljenja imunološkog sistema, što posledično dovodi do razvoja bolesti, što opet posledično dovodi do potrebe za lečenjem, a što naposletku dovodi do toga da ljudi po zdravlje, naivno i po navici, odlaze kod doktora i u bolnice. (Inače, jeste li primetili da se ustanove u kojima se leče ljudi ne zovu lečilišta ili zdravstveni centri, nego bolnice? Drugim riječima, mesta gdje vladaju bolest i bol! Kako se neko uopće može nadati da će tamo pronaći zdravlje kad im sam naslov govori da su na pogrešnom mestu?!) U bolnicama ih tretiraju lekovima koji samo još više produbljuju uzroke bolesti i dovode organizam u stanje zavisnosti o istima. Drugim rečima, stvara se začarani krug hronične boležljivosti. Kome to odgovara? Pa naravno, WHO-u i njihovim nadređenima koji preko farmaceutskih preduzeča zgrću milijarde na neprestanom štancanju novih 'lekova'.
Ko još profitira od 'štetnosti Sunca'? Tu su preduzeća specijalizovana za proizvodnju krema za sunčanje, proizvođači sunčanih naočara, kao i svi ostali koji imaju koristi od ove 'opasnosti po ljudsko zdravlje'.

Drugi nivo je duhovne prirode. Barbara Marciniak u svojoj knjizi 'Donosoci Novog Svitanja' naglašava jedan vrlo važan aspekt svetlosti. Plejadanci kažu da je SVETLOST = INFORMACIJA = ZNANJE, dok je TAMA = ODSUTNOST SVETLA (INFORMACIJE) = NEZNANJE. „MI definišemo svetlost kao promociju, deljenje, poklanjanje informacija. Tama je kontrolisanje i zadržavanje informacija.”

U svetlu svega dosad navedenog, očigledno je da nedostatak svetlosti podrazumeva egzistenciju s niskom nivoom znanja i niskim nivoom zdravlja. Kakva dobitna kombinacija za nekoga tko vas želi kontrolisati.

Dakle, šta možete učiniti kako biste postigli visok nivo znanja i zdravlja? Između ostalog, provoditi što više vremena na Suncu. Međutim, tu ne mislim na jednostavno sunčanje u klasičnom smislu te reči, nego na jedan svestan proces upijanja Sunčeve svetlosti.

E sad, o kakvom je to svesnom procesu reč?

Zapravo o vrlo jednostavnom. Lično ga sprovodim zadnjih nekoliko dana, pa ga toplo preporučam i vama. Bitno je da sednete uspravno i da se opustite. Možete i stajati, kako vam je ugodnije. Važno je da vam kičma bude ravna kako bi protok informacija bio što kvalitetniji. Zatvorite oči i usmerite glavu ravno prema Suncu. Dlanove takođe okrenite prema Suncu. U početku će vam direktno svetlo možda smetati, ali bez brige, oči će se vrlo brzo priviknuti na taj intenzitet, jednostavno dopustite svetlosti da vas grije. Vrlo je važno da vam svetlost ulazi u oči preko zatvorenih kapaka, kako bi pre dospela do svake vaše ćelije. Upravo se tu krije razlog zašto je važno svesno boraviti na Suncu, jer korist je daleko manja ukoliko se samo krećete i pasivno pokupljate svetlost. Sam proces je neverovatno ugodan, štaviše, zarazan. Primetićete da vam vreme neverovatno brzo prolazi i biće vam čudno ako vam neko kaže da su prošla četiri sata otkako ste počeli. Takođe, preporučljivo je duboko disati. Možete i kombinovati, pa se nakon nekog vremena okrenuti leđima prema Suncu i pustiti da vam svetlost ulazi kroz potiljak. To je takođe vrlo delotvorno. Dovoljno je da na ovaj način provedete i sat vremena dnevno i da osetite pozitivne učinke, iako, naravno, možete i više.

Blagodeti ovakvog boravka na Suncu su upravo neverovatni, gotovo čudotvorni. Na primer, iz ličnog iskustva vam mogu reći da imam barem trostruko više energije nego nakon 12 prospavanih sati. Ali, to je ona vrsta energije koja se ne troši, nego vas hrani s vremenom. Umesto da prema kraju dana budete umorni, vi ostajete i dalje bistri i prisebni. Osim toga, ne osećam glad gotovo celi dan. Sunce uravnotežuje sve hemijske procese u telu.
Ali, ono što je možda i najvažnije u celoj priči. Za vreme boravka na Suncu kao i posle, osećate jednu neverovatnu radost, preplavi vas pozitivna energija i svi problemi i brige se jednostavno rasplinjuju u vašoj svesti. Pored toga, ovo je korisno i stoga što svetlost razbija vaše stare i negativne mentalne obrasce i otvara vašu svest za nove mogućnosti i nove percepcije.
Stvarno, videt ćete da nakon ovakve jedne svetlosne kupke više ništa neće biti isto! :D


ULTRAVIOLETNA SVETLOST: MITOVI I ČINJENICE

Amerika pati od fobije neracionalnog straha od ultravioletne (UV) svetlosti. Nova naučna moda nametnula nam je neke besmislene običaje, čije se posledice manifestuju kao bolesti i poremećaji u ponašanju, kojima se bave i uz pomoć kojih se bogate lekari, psihijatri, zubari, specijalisti s područja kriminalistike, kao i farmaceutske kompanije.
U mnogim područjima nauke i medicine, istinu za istraživaće određuje ono što im donosi novac, kao i jedan stalni pritisak i nastojanje da se samo proširuju već prethodno utabani putevi. Taj, u suštini, politički proces nastavlja se uprkos svim – u ovom slučaju vrlo snažnim – dokazima koji ukazuju na suprotno. Poznato je da su mnoga "naučna“ istraživanja obične prevare. Tako su plaćena istraživanja koja vode isključivo u jednom pravcu karakteristična za ovaj potencijalno opasan naučni trend. Gotovo svi “naučnici“ nastoje dokazati ono što bi im omogućilo nastavak karijere, dok im se pronalazak istine nalazi u drugom planu.
Danas se u naseljenim centrima svakodnevno prati jačina UV zraka. Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) nam savetuje da se svaki put kad izađemo napolje, čim ugledamo svoju senu, zaštitimo od UV zraka. I mnogi lekari slično upozoravaju svoje pacijente. To je jedan užasan savet. Da je čovek mašina, lekar bi mogao popraviti ili zameniti neki njen deo ne brinući se o ostatku mašinerije, ali čovek to nije, on je više nalik jednoj mreži ili hologramu gde svaki organ i svaki deo utiče na sve ostale delove. Ustvari, naše ćelije u svakom našem deliću komuniciraju jedne sa drugima.
Kao posledica EPA-inog ljubaznog saveta utemeljenog na bezvrednoj nauci, upotreba naočara za sunce postala je epidemijom, svi se skrivamo iza zatamnjenih automobilskih stakala, a čak i za kratko izlaganje suncu debelo premazujemo kožu raznim zaštitnim kremama. Ljudi koji ustrajavaju u takvoj praksi narušavaju svoje psihičko i fizičko zdravlje.
Fobija od UV zraka izrasla je iz istraživanja u kojima su istraživaći jakim UV zračenjem osvetljavali očnu pozadinu uspavanih životinja, što im je oštetilo očnu mrežnicu. Preterano izlaganje jedoj vrsti UV zraka (kraći talas, baktericidni UVC) može oštetiti tkivo, ali EPA na osnovu toga donosi jedan besmislen zaključak da treba izbegavati sve UV zrake. UVC nije u porastu u sunčevoj svetlosti, a priče o stanjenju zaštitnog ozonskog sloja su preterane (vidi dalje). UVC se može naći u solarijima i u halogenim lampama. U stvari, za fizičko i mentalno zdravlje, civilizirano ponašanje, mišićnu snagu, energiju i učenje potrebne su minimalne količine UV zraka iz prirodne dnevne svetlosti. Umerena sunčeva svetlost poboljšava imunitet i stimuliše metabolizam smanjujući potrebu za jelom i pojačava našu inteligenciju.

PREUVELIČANA OPASNOST OD OZONSKIH RUPA

Sledeći odlomci i osvrti su iz knjige Richarda Hobday-a: "Lekovito sunce: sunčeva svetlost i zdravlje u 21. veku“.
“Nema porasta raka kože, očnih bolesti, poremećaja imunog sistema ili štete u okolini koje bi se mogle pripisati porastu UV zračenja. Najveći južnoamerički grad koji je najbliži antarktičkoj ozonskoj rupi je Punta Arenas u južnom Čileu. Uprkos suprotnim izveštajima, tamo nije bilo zdravstvenih problema vezanih za ozon, a merenja UV zračenja pokazuju porast toliko mali da nema nikakvog značajnog dejstva.
Članak objavljen 1988. godine od strane Evropskog foruma za nauku i okruženje osporava jednoglasne tvrdnje o gubitku ozona i tvrdi da su predviđanja koja su doneli naučna zajednica i mediji na pogrešnim temeljima. U tom slučaju, a rupa u ozonskom sloju je, na kraju, privremeno istanjivanje gornje atmosfere u rano proleće, nema nikakvog razloga za strah da bi ljudi mogli dobiti rak kože jer je UV zračenje postalo opasno.
Svakako nema dokaza koji bi podržali opšteprihvaćeno mišljenje da je porast malignih melanoma zadnjih godina na neki način povezan sa gubitkom ozona. Sada je trend je da se početak gubitka ozona pomeri u prošlost tj. da se taj problem pojavio mnogo pre nego što je uočen. Članak objavljen u Britanskom časopisu za rak, pokazuje da je zastupljenost malignog melanoma u Norveškoj od 1957-1984. porasla za 350% za muškarce i 440% za žene. U tom periodu nije bilo promena u ozonskom sloju nad Norveškom, niti značajnijih promjena u godišnjem izlaganju UV zrakama koje potiću od Sunca. Zastrašujuće priče, poput one o ovcama u Čileu koje su dobile mrenu zbog pojačanog UV zračenja, nemaju podršku u naučnoj literaturi. Za ovce o kojima je reč naknadno se pokazalo da su imale neku zaraznu bolest, a sunčeva svetlost nije s tim imala nikakve veze.
Jasno je međutim, da postoji mnoštvo komentara od strane onih loše informisanih na temu gubitka ozona, a takođe i sunčanja. Gubitak ozona bi postao uzrokom stvarne zabrinutosti tek kad bi ljudi dobili rak kojeg inače ne bi dobili. Ali do tada mnogo se više može postići istraživanjem pravih uzroka raka kože i ohrabrivanjem za sigurno sunčanje nego stalnim bavljenjem stanjem gornjeg sloja atmosfere i bacanjem krivice na Sunce. U nastanku karcinoma ishrana i način života igraju značajniju ulogu no što se trenutno priznaje. Isto se može reći i za jednu drugu bolest za koju se tvrdi da je u porastu zbog gubitka ozona – staračku mrenu.“
Zapamtite da čak i slaba izloženost UVB zrakama značajno povećava rizik od mrene, ali samo uz konzumiranje zapadnjačke loše hrane bogate nezasićenim mastima i njihovim produktima. Oni koji konzumiraju zdraviju hranu, i obogaćuju je vitaminima C i E, neće dobiti mrenu ni kod dužih izlaganja suncu.

FOTOBIOLOGIJA

Dva sata jasnog dnevnog svetla predveče može ponekad izlečiti simptome kao što su povećanje težine, depresija, potreba za slatkim, povlačenje u sebe i razdražljivost
Počevši se, u srednjoj školi, baviti fotografijom iz hobija, pokojni John N. Ott osnovao je novu nauku – fotobiologiju. On je bio je aktivan i u stotoj.
Poslednja knjiga Dr Ott-a, jedna od mnogih koje je izdao, je “Svetlost, zračenje i vi: kako ostati zdrav“ (1990). Tamo je napisao:
“Ljudska su se bića adaptirala na celoviti raspon sunčeva spektra, a umetna iskrivljenja tog spektra – maliluminacija – stanje analogno malnutriciji (pothranjenosti, prim. prev.) – mogu imati biološki učinak.“ U intervjuu objavljenom 1991. g. rekao je: “Postoje neurokemijski kanali od retine (mrežnice) do epifize i hipofize, glavnih žlezda celog endokrinog sastava koji kontroliše i oslobađa hormone kojima se reguliše telesni mehanizam i rast, kao i rad svih organa vašeg tela (uključujući i vaš mozak).“
Kritičari bi mogli upitati gde su kontrolirani, znanstveni testovi koji bi poduprli izjave Dr Ott-a? Odgovor glasi: ko može zaraditi promovišući sunčevo svetlo? Razmislite o tome.

1. POSLEDICE PO ZDRAVLJE KOD NEDOSTATKA UV ZRAKA
Prvo ćemo razmotriti posledice koje po zdravlje ima nedostatak UV zraka.

*Unutrašnje osvetljenje i melanomi
Za maligni melanom se često alarmantno, ali pogrešno okrivljuje izlaganje suncu. Maligni melanom (vrsta raka kože) je fatalan ako se ne izleči na vrijeme. Studija američke mornarice pronašla je najviše melanoma kod ljudi koji celo vreme rade u zatvorenom prostoru. Najmanje je slučajeva zabeleženo kod onih koji rade povremeno i u zatvorenom i u otvorenom prostoru. Takođe,većina melanoma se pojavljuje na delovima tela koji se retko izlažu sunčevoj svetlosti. Zaključak: preveliko ili premalo izlaganje UV svijetlu je štetno, dok je umereno izlaganje zdravo.

*Zaštitne kreme i melanomi

Zaštitne kreme blokiraju samo UVA i UVB zrake, koje nam u malim količinama trebaju, a ne i potencijalno opasne, baktericidne UVC zrake. Ni jedna komercijalna zaštitna krema nije dokazano sigurna. Njihove hemikalije prodiru kroz kožu u krv povećavajući količinu toksina koje telo treba neutralizirati. Komercijalne zaštitne kreme povećavaju rizik od melanoma izazivajući mutacije kad stanični hromozomi reagiraju sa hemikalijama i svetlom. Sve zaštitne kreme skraćuju potrebno vreme za stvaranje D3 vitamina uz pomoć UVB zraka povećavajući tako rizik od osteoporoze.
Štaviše, doktorka Lita Lee zaključuje: “Postoji sve više dokaza koji ukazuju da mnoge zaštitne kreme sadrže karcinogene i da je porast raka kože paralelan porastu upotrebe zaštitnih krema. Jedina krema koju mogu preporučiti je kokosovo ulje, iako, verujte mi, ne možete premazati kožu tim uljem i ostati se peći na suncu celi dan. Dodavanjem malo joda u kokosovo ulje u prvoj nedelji leta dobije se dodatna zaštita, svejedno, nemojte koristiti jod duže od jedne nedelje jer bi kontinuirana upotreba inhibirala vašu štitnu žlezdu. Po mom mišljenju, jedina druga sigurna (nekancerogena) zaštitna krema bila bi ona koja sadrži titanijev dioksid.“

*Fluorescentno osvetljenje i melanomi

Studija objavljena u prestižnom medicinskom časopisu “Lancet“ i jedna ruska studija, pronašle su da će fluorescentno svetlo pre da izazove melanom nego sunčeva svetlost, proporcionalno vremenu izloženosti. U studiji „Lanceta“, prema uzorku od gotovo 900 žena, one koje rade u zatvorenom prostoru pod fluorescentnim svetlom imaju 2,1 puta veći rizik od melanoma. Među ženama izloženima 20 godina ili više, relativan rizik je bio 2,6 puta. Relativan rizik je bio niži kod onih žena koje su za života bile najviše izložene suncu (igranje u detinjstvu, sunčanje u odrasloj dobi). U manjoj grupi muškaraca, relativan rizik kod fluorescentnog svetla sa 10 ili više godina izloženosti bio je 4,4, a za one koji su se zadnji put sunčali još kao deca, taj rizik je iznosio 7,3 puta.
Tako vidimo da dalje izlaganje sunčevom spektru, uključujući i tragove UV zraka, delimicno imunizira i muškarce i žene od kasnijeg razvitka melanoma. Ta su se izlaganja događala u periodu od 1960. do 1970. pre navodnog smanjenja zaštitnog ozonskog sloja nad nama. Ali, ranije smo već videli da nema povećanja prodora UV zraka kroz atmosferu.
Sve to potpuno ruši tvrdnje da izlaganje suncu izaziva maligne melanome.
Prošlo je 19 godina od objave pažljivo ispitanog članka u Lancetu, a niko nije osporio njegove nalaze, ali ih mnogi zanemaruju. Mnogo bi se više novca zaradilo da članak i informacije u njemu naprosto nestanu.
Zašto fluorescentna svetlost uzrokuje melanom? “Emisija te svetlosti proteže se do potencijalno kancerogenog raspona.“
Dr Ott je utvrdio da katode locirane na krajevima svetlećih cevi emituju X zrake i ostalo elektromagnetsko zagađenje. Biljke koje žive ispod sredine dugih fluorescentnih cijevi rastu normalno, ali ako ih premestimo prema krajevima cevi, njihov će rast biti abnormalan i zakržljao. Laboratorijske životinje, smeštene u kavezu blizu kraja takvih cevi postajale bi agresivne i imale bi sklonost ka kanibalizmu.
Dr Ott je također pronašao da svetlost fluorescentnih cevi, kao i ona s TV ekrana i kompjuterskih terminala izaziva grupiranje eritrocita nakon dužeg izlaganja. To smanjuje pažnju, izaziva osećaj umora i povećava rizik od srčanog i moždanog udara. Ali, kad se krajevi svetlosnih cevi zaštite olovom, i kad se dodaju tragovi UV tom svetlu, i biljke i životinje pod njima rastu i funkcioniraju normalno. Zato je omotavanje krajeva fluorescentnih cevi olovnim trakama jednako važno kao i svetlost širokog spektra.
Melanom također može nastati kao rezultat preteranog izlaganja u solarijima (UV lampe). Njihove zrake, kao i one kod jakog halogenog svetla, uključuju neke od opasnih UVC zraka. Ako se korisnici UV lampi još i loše hrane, njihov rizik od melanoma se povećava. Halogenke predstavljaju i veliku opasnost za izazivanje požara ukoliko se prevrnu ili zapaljiv materijal dotakne ekstremno vruću sijalicu.

*hlorisanje i melanomi

Pijenje hlorisane vode kao i kupanje u njoj, također može izazvati maligni melanom. Sredstvo koje se koristi za hlorisanje bazena za plivanje, natrijev hipoklorid, je mutageno (prema Ames testu i ostalim testovima za mutagenost). Crvenokosi i plavokosi ljudi su neproporcionalno skloni melanomu, njihova koža sadrži relativno više feomelanina (pheomelanin) u poređenju i sa tamnoputim ljudima.
Franz H. Rampen i saradnici u Holandiji tvrde da su zagađenje reka i oceana u svetu kao i hlorisanje bazena doveli do porasta melanoma.
Drugi veliki činilac u porastu objavljenih slučajeva melanoma jeste i neprestano lekarsko smanjivanje standarada o tome što sve sačinjava melanom.

*Sintetički hormoni i melanomi

Šta je sa oralnim kontraceptivima i hormonskom terapijom? Melanomi su naglo porasli među ženama u Americi, Australiji i Europi, u državama gde se pilula najviše koristi. U studiji iz Walnut Creek-a (Kalifornija), sve žene sa razvijenim melanomom pre svoje četrdesete godine koristile su kontraceptivne pilule. Do 1981.g. globalni porast rizika od melanoma za korisnice pilule je bio statistički značajniji za tri puta. Pilula takođe pogoduje razvijanju srčanog udara, delomično smanjujući telesne rezerve vitamina B6.
Nadalje, kao i ćelije raka dojke, i ovi tumori imaju receptore za estrogen, pa su žene na HNT sklonije razvitku melanoma od onih koje ne koriste tu terapiju. Nedavna studija sa 52 705 žena na HNT pronašla je da se rizik od raka dojke povećava za 2,3% za svaku od 11 godina koliko je prosek uzimanja HNT. Dobra je vest da se efekt smanjuje sa prestankom terapije i nestaje nakon pet godina. Autori komentarišu: „Ovi bi se nalazi trebali uzeti u razmatranje kad se razmišlja o koristi i rizicima vezanim za upotrebu HNT“. Neki osporavaju pretpostavku da HNT donosi korist.

2. POSLEDICE PO ZDRAVLJE KOD NEDOSTATKA UV ZRAKA

Određeni učinci nedostatka UV zraka su jednako značajni i usko vezani sa zdravljem.

* Svetlost širokog spektra (FS light) i zdravlje dece

Godine 1973, u pet učionica u Sarasoti, Florida, instalirano je (sa zaštitom od radijacije) svetlo širokog spektra. Što se dogodilo? Nekoliko se veoma hiperaktivne dece, sa poteškoćama u učenju, potpuno smirilo i naučilo čitati. Smanjeni su izostanci. Deca u četiri standardno osvetljene učionice nastavila su se i dalje loše ponašati (praćeno skrivenim kamerama), njihova sposobnost za učenje i izostanci ostali su isti. A nakon godinu dana, učenici iz „FS učionica“ imali su za jednu trećinu manje pokvarenih zubi od onih koji su učili pod standardnim svetlom. Laboratorijski miševi koji su izloženi FS svetlu u budnom stanju celo vrijeme, uopšte nemaju pokvarenih zuba. Slični nalazi javljeni su iz Kalifornije, države Vašington i Alberte-Kanada. Upoređenje učionica u Vermontu pokazuje da FS osvetljenje jača imunitet.
Zašto je toliko malo pokvarenih zuba nakon izlaganja FS svetlu koje uključuje i tragove UV zraka? I zašto se imunitet poboljšava pod FS svetlom? Prema Dr Ott-u: „Svaka hranjiva supstanca i lek imaju specifičnu talasnu dužinu apsorpcije. Ako te talasne dužine nedostaju u veštačkim izvorima svetla kojima je neka osoba izložena, tada se hranljiva ili neka druga korist neće moći iskoristiti.“ UV deluje kao nutrient i kao pomoćni sastojak (nešto što nam je potrebno,da bi se telesni procesi ostvarili) u korišćenju drugih nutrienata.
Tako FS svetlo ispravlja nedostatak vitamina D3 kod dece (nije isto što i toksična forma vitamina D dodavanog u mlijeko) koji se danas smatra prohormonom. To omogućuje potpuniju apsorpciju kalcijuma i smanjuje rizik od osteoporoze i preloma kuka u kasnijoj dobi. Nedavna su istraživanja otkrila da gotovo polovina ljudi svih doba u grupi onih koji uzimaju vitaminsko-mineralne dodatke u dnevno preporučenim dozama, ima premalo vitamina D. Kad ga u telu nema dovoljno, da se iskoristi kalcijum iz hrane, izvlači se kalcijum iz kostiju.
FS svetlo takođe jača imunitet i na druge načine – pomaže kao zaštita od multiple skleroze, srčanog udara i od konverzije od HIV pozitivnog do AIDS bolesti, između ostalog. Sve je to potpuno istraženo i obrazloženo u ostatku članka (vidi NEXUS website). Trebamo li se zaštiti od UV zraka kad god vidimo svoju senku, kako nas EPA zastrašujuće upozorava? Ne bismo li tek tada osigurali puno posla za zubare, ortopede, onkologe i farmaceutske kuće?

* FS svetlo u odnosu na karcinome

Karcinomi ne vole FS svetlo. Mišja vrsta osetljiva na tumore živela je više nego dvostruko duže pod FS svetlom nego pod standardnim, a pacovi izloženi FS svetlu imali su značajno smanjenje razvitka tumora. Slabovidni američki Nacionalni institut za rak i Američko udruženje za rak ignorišu ovakve nalaze, koji su potvrđeni u šest glavnih medicinskih centara.
Pacijenti sa zadnjim stadijumom karcinoma, koje je Dr Ott lično poznavao, oporavljali bi se sedeći u stolicama za ljuljanje na suncu. Dr Jane Wright, koja je upravljala istraživanjima raka u Bellevue Memorial Medical Centru u New Yorku 1959. g. bila je fascinirana idejama Dr Ott-a, pa je savetovala pacijentima sa uznapredovalim tumorima da izbegavaju umetno svetlo i da ostaju napolju tog leta koliko najviše mogu, takođe, da ne nose sunčane naočare niti propisana sočiva koje blokiraju UV zrake. Do jeseni te godine, u 14 od 15 slučajeva tumori nisu porasli, a nekim se pacijentima stanje popravilo. Onaj kojem se stanje pogoršalo, boravio je napolju, ali je nosio propisana sočiva. Ott-a su kritikovali da ne čini nikakve naučno kontrolisane studije na ljudima – novčana sredstva za nastavak te studije su povučena – a takva su mu se iskustva stalno ponavljala.
Jedna se žena sa karcinomom odvažila uputiti s norveškim ribarima, jela je mnogo njihova ulova i oporavila se od bolesti; njeni prijatelji jeli su ribu, ali ostajali u zatvorenom – karcinomi su ih stajali života. Da se „štitila“ od UV zraka kad god je videla svoju senku, kako EPA savetuje, da li bi njen karcinom nestao? A kad bi ljubitelji sunca u Arizoni pobacali svoje kreme i sunčane naočare i ograničili svoje izlaganje suncu na pola sata dnevno, ne bi li i njihovi karcinomi naveliko nestali?
Osnovna škola u okrugu Chicago odjednom je izvestila o pet puta većoj pojavi slučajeva leukemije od nacionalnog proseka. Sva bolesna djeca izuzev jednog bila su u učionicama gde su učitelji držali zatamnjene prozore, a bila su i celi dan izložena fluorescentnom svetlu za kojeg smo već rekli da pogoduje karcinomima. Tek kad je ona količina UV zraka koja može proći kroz prozorska stakla, prodrla u učionicu, leukemična grupa je nestala. (Raymond Peat, doktor filozofije, misli da se FS sunčevo svetlo najbolje prima kroz staklo).

*FS svetlo u odnosu na artritis i slepilo

Rano u svojoj istraživačkoj karijeri, Dr Ott je pao i razbio svoje naočare, uskoro nestaje njegov artritis. 1996. g. Marion Patricia Connoly, izvršna direktorka Price-Pottenger nutricionističke fundacije (PPNF), imala je slično iskustvo. FS naočare, tj. sočiva koje sprovode svo UV svetlo je teško pronaći. Ja napolju skidam naočare kad god to mogu.
Kad je izložen FS svetlu, otac pacov je pokoran i čak koristan nakon što su mu okoćeni mladi, ali kad se isti par pacova premesti pod standardno svetlo pre rođenja novog okota, mužjak se mora ukloniti da se spreči agresivnost i kanibalizam. Opet premešten na prirodno svetlo za sledeći okot, on iznova postaje blag. Iako se od ljudskih očeva ne očekuje da će pojesti vlastitu decu, želimo li stvarno porast kućne agresivnosti?
Izmenjivanje FS svetla i potpune tame izlečilo je decu koja su od rođenja slepa kao posledica ozlede mozga. Postupak je zastupao W.H. Bates oko 1904. godine i odobrio Aldous Huxley 1930. godine. Dejstvo je bilo potvrđeno u nedavnom godišnjem izveštaju Britanskog instituta za decu s ozledama mozga.
Kako se to može objasniti? FS svetlo, prodirući kroz oči u vreme dok smo budni, podstiče noćnu sekreciju melantonina iz epifize. Ovaj podržavatelj spavanja, antioksidant, uništava kancerogene hidroksilne radikale – takođe usporava i starenje. Melantonin može in vitro zaustaviti rast ćelija ljudskog karcinoma dojke, a prolazi sve barijere da bi ušao u svaku ćeliju.Tako je dovoljno sna – najbolje u potpunom mraku – postalo terapija protiv starenja, antioksidantna te terapija protiv karcinoma i srčanog udara!
Osim za kratkotrajne hitnoće, ljudi mlađi od 50 godina ne bi trebali koristiti zamene melantonina, uopšte ne ili vrlo pažljivo. Za ljude preko 40-45 godina, 1-3 mg pre spavanja sigurno izaziva i brzo uspavljivanje i dobar noćni odmor, uz sve ostale dobrobiti.
U laboratorijama, viruse bi oslabljivali izlaganjem FS svetlu koje je sadržavalo i tragove UV zraka. Zarazni organizmi kao što je E. coli K12 AB2480 koja izaziva trovanja hranom, takođe ne podnose UV. Morris centar u Vinipegu, Kanada, organizuje „čudesna“ izlečenja zračeći FS svetlo na rane.

*FS svetlo u odnosu na sezonske afektivne poremećaje

Moć koju FS svetlo ima obzirom na sezonske depresije – opet, prolaskom kroz oči – bila je opširno izložena. FS svetlo pomaže, ali ne toliko, i kod nesezonske depresije. Tako svetlost daje energiju i reguliše hemiju celog našeg tela. Da li zaštita miliona ljudi, kako zagovara EPA, samo pogoršava rastuću epidemiju depresije?
Treba razmisliti i o nedostatku vitamina D u prehrani. Sezonski poremećaj afekta se uspešno lečio vitaminom D. U nedavnim studijama koje su pratile 30 dana tretmana, upoređujući dodatak vitamina D sa dvosatnim korišćenjem svetlosnih kabina, depresije se potpuno rešila D grupa, ali ne i grupa u svetlosnim kabinama.
Ćelije vašeg oka neće se deliti niti regenerisati bez prisutnosti male količine UV svetla. Zato FS svetlost smanjuje rizik od retinalne degeneracije, glavnog uzroka slepila kod starijih osoba. Retinalno krvarenje, najteža faza tog stanja, može takođe biti rezultat dugotrajnog uzimanja aspirina. (Jedan poznati oftamolog smatra takav rezultat slabo mogućim, ali iscrpljujuće istaživanje kompjuterske literature koje je proveo Kirk Hamilton, izdavač Novosti kliničkih bisera, nije opovrglo takve nalaze). Kora bele vrbe donosi istu korist kao i aspirin, ali bez iritacije želuca i slepila, a isto tako i konzumiranje soka od crvenog grejpfruta 2-3 čaše dnevno. Za razliku od aspirina, flavonoidi u crvenom soku od grejpa ostaju delotvorni i kad poraste nivo adrenalina. Dve kapsule pripreme kore bele vrbe od 400 mg jednake su kao i mali aspirin (100 mg). Ishrana sa dosta tamnozelenog povrća kao što je španać, kelj ili prokola takođe pomažu izbegavanju ovog stanja.
Mnogi dermatolozi savetuju starijim pacijentima da se klone sunca kako bi izbegli rak kože. Pomislimo na hiljade starijih pacijenata koji trunu po domovima za starce. Ovaj bi savet nenamerno mogao pomoći tim pacijentima da se osete bolesnijima i starijima od svoje dobi. Zadržavanje u zatvorenom prostoru će izazvati mnogo gore probleme nego što je rak kože. Kosti u starijih ljudi će se mrviti i pucati (osteoporoza), ti će stariji pacijenti zamrziti život (depresija). Članci u časopisu „Rak, istraživanje raka i preventivna medicina“ sugerišu da izbegavanje sunčevog svetla može izazvati razvitak drugih karcinoma osim onih na koži.

• FS svetlo u odnosu na neurološke bolesti

Istraživanje koje je sproveo Reuven Sandyk, lekar, koji ima praksu u Konektikatu, pokazuje da dugotrajno izbegavanje sunčevog svetla povećava rizik od multiple skleroze (MS) i Parkinsonove bolesti preko smanjenog lučenja melantonina iz epifize. To bi moglo objasniti odnos broja slučajeva po pravcu sever-jug: što se više udaljavate od ekvatora, to je sve češća pojava MS. Svi pacijenti sa MS imali su izuzetno niske nivoe melantonina, a njihove su epifize bile kalcificirane i otvrdnule.
Redukcija u sekreciji melantonina, iznašao je on, mogla bi biti povezana i s manjkom cinka kod ADHD (hiperaktivnost s deficitom pažnje). Obzirom da melantonin stimuliše sintezu serotonina, a manjak serotonina je povezan s agresivnim ponašanjem, moguće je da preovlađujući poremećaj ponašanja i agresivno ponašanje kod pacijanata s hiperaktivnim poremećajem, bude vezan za manjak melantonina i serotonina udruženog s nedostatkom cinka.
Dr Sandyk primenjuje ekstremno slabo polje naizmenične struje na mozak što stimuliše sekreciju melantonina donoseći izvanredna subjektivna i objektivna poboljšanja kod bolesnika sa MS i Parkinsonovom bolešću već za jednu do dve minute. Magnetsko polje koje koristi je na 2-7 Hz (vibracija u sekundi) što je fiziološka frekvencija, to jest, blizu brzine kojom se koriste neurotransmiteri u mozgu.
Melantonin uništava kancerogene hidroksilne radikale tako što neutralizše njihove preteče, a to bi trebalo pomoći kod Parkinsonove i Alzheimerove bolesti. Melantonin ometa područja estrogenskih receptora na ćelijama i obilna količina estrogena iz pilule ili HNT podstiće ćelije dojke na proliferaciju (postaju kancerogene), a melantonin blokira taj događaj. On takođe usporava starenje.
Opadanje nivoa melantonina u našim telima zbog izbegavanja dnevnog izlaganja svetlu je moguće objašnjenje za neprestan porast karcinoma u dvadesetom stoleću. Pacijenti Dr Sandyk-a koji boluju od Alzheimerove bolesti, migrene i bolnih sindroma takođe su imali koristi od izlaganja takvom magnetskom polju – što ukazuje da bi se etiologija i tih tužnih bolesti mogla povezati s nedostatkom sunčeva svetla.

• FS svetlo u odnosu na horonarnu srčanu bolest i infekcije

Potpuno izbegavanje sunca takođe može puno više povećati rizik od srčanog udara i na drugi način. David Grimes, lekar iz Blackburn-a, UK, beleži da su srčani udari najčešći u delovima sveta kao što je severozapad Velike Britanije – koji ima najmanje sunca. A azijska populacija na britanskim otocima ima posebno visok rizik od smrti od srčanog udara koji se ne može objasniti načinom ishrane. Budući da dolaze iz zemalja u kojima je sunce toliko jako da je izlaganje minimalizirano, oni imaju kulturološku tendenciju izbegavanja sunca.
Dr Grimes je pratio uzrok mnogih slučajeva horonarnih srčanih bolesti do mikroba chlamydia pneumoniae i slabog imuniteta zbog preniskog nivoa vitamina D među onima koji izbegavaju sunce. Sunčeva svetlost može odrediti hoće li se skvalen (squalene), preteča i vitamina D i kolesterola, preobraziti u vitamin D (uz prisutnost dovoljno sunca) ili u obilni kolesterol (kod nedovoljno sunca). Nedostatak vitamina B6 pogoduje infekciji, na primer, od H. Pylori i Chlamydie, kao jedan od mehanizama koji povećavaju rizik od srčanog udara.
Dr Grimes povezuje respiratorne infekcije i hronični bronhitis nazvan „engleskom bolešću“, sa slabim imunitetom zbog nedostatka sunca, koji se pogoršava s pušenjem. (U južnoj Europi je stopa pušenja mnogo viša, ali povratne infekcije disajnih puteva su retke). U Glazgowu, Škotska, je najveća stopa osteomalacije i rahitisa, za koje kaže da su definitivno rezultat pomanjkanja sunca. Dr F.A. Spencer je uočio više slučajeva srčanih udara zimi, to je povezao s niskim nivoom vitamina D i depresijom u zimskim mesecima.
Takođe je i Kronova bolest (Crohn's disease) – regionalni enteritis – mnogo uobičajenija u oblačnoj severozapadnoj Engleskoj nego u sunčanoj južnoj Europi – ako prihvatimo ideju da je Kronova bolest bakterijska, što sadašnja istraživanja potvrđuju, najverovatnije vezana uz Mycobacterium paratuberculosis. Još jednom, sunce na području Mediterana može biti zaštita povećavajući imunitet.
Ima i drugih rizika. U Alabami je jedan istraživač otkrio da nedovoljno izlaganje suncu može povećati rizik od povišenog krvnog pritiska kod crnaca i ostalih tamnoputih ljudi. Oni s većom količinom pigmenta u koži trebaju šest puta veću količinu UVB svetla da proizvedu istu količinu vitamina D3 nađenu kod svetloputih ljudi. A Dr Ester John iz Centra za rak u severnoj Kaliforniji obavila je da dnevno izlaganje suncu, bez zaštitnih krema, smanjuje rizik od raka dojke.